Flowers

[Ivan]

"We don't want to be too happy. We're not mad."

Uže, ljestve, drvo... Nastavite niz.

Maurice Flowers depresivni je pisac knjiga za djecu i (ne)sretno je oženjen za Deborah, učiteljicu trombona, koja je malo manično-depresivna, ali na licu joj uvijek stoji osmijeh, bez obzira koliko stvari crne bile. U naizgled idiličnoj seoskoj kući žive s blizancima, Amy i Donaldom, koji se ne mogu smisliti, poleti tu i koja strijela, a jedino što im zajedničko je privlačnost prema njihovoj susjedi, Abigail. Tu je i Shun, njihov japanski anđeo, koji pomaže Mauriceu u ilustraciji njegovih priča, ali je u osnovi obiteljski rob koji drage volje i entuzijastično napravi sve što obitelj od njega traži. Tu i tamo pojavi se i nana, ali ona je već odavno prolupala.

Titlovi

Godina: 2016.
Mreža: Channel4
Žanr: mračna depresivna komedija
Glumci: Julian Barratt, Olivia Colman, Sophia Di Martino, Daniel Rigby, Will Sharpe

iMDb
Wikipedia

[Ivan]

iskompletirana prva sezona...

Što reći, koju posluku porati? Na prvu čudno, čudno, čudno, čudno, ali na drugu sasvim posebna serija koja progovara o problemu osamljenosti jer ovdje nema nijednog lika koji osamljen nije, samo se svatko pokušava nositi s time na svoj način. Malo (puno) ćete se izdeprimirati, ali ipak ima nade za nas.

But, ima li?

[Ivan]

E, da, i obožavam Oliviju Coleman 

[bilja]

I ovo si već kompletirao? Koje si ti čudo od čoveka, Ivane almighty!   

[Ivan]

poremećeni su se vratili, i još uvijek su poremećeni...

[coa]

dobro je ovo, drugacije. pogledao sam prvu sezonu.
samo mi je prva/druga epizoda imala elemenata komedije i to bas dark komedije, e onda vec zalaze u tesku dramu, sa pokojim bizarnim momentom i dosta mracnjaka.
japanac je presmijesan. kad je poceo izdavacima da prica o familiji i zemljotresu sa sve osmjehom... ja nijesam znao da li da se smijem iz mozga ili da stavim facu u ruke koliko je to bolesno bilo. pa je bila i ona scena sa psom koji jede, hm... a u istom momentu debora se sjeti morisa sa one vecere. pa onaj tvist sa ebigejl i tatom  ...
zaboravio sam dosta toga, jer tako je to kad slomis sezonu odma.
tenk ju ivane 
 

[Ivan]

Japanac je 

[coa]

E, da, i obožavam Oliviju Coleman 

genijalna je odje, ali ona je za mene i dalje sofi iz peep show-a. kao sva fina i zbunjena nesto a ovamo s kim stigne... 

[coa]

Japanac je 

pogledah juce ovu duplu, au sunce ti krvavo sta se njemu izdesavalo 
mogu komotno na njegovom liku spin of napravit.

[coa]

ep4
au jebote kolko ovo odskace od svega danas. nocna mora od serije.

[Ivan]

da, mislim da nikad nisam gledao nešto slično; trebaju izmisliti novi žanr za ovo 

[coa]

slomih konacno ovu drugu sezonu. dosta slabija od prve, ali definitivno su izgradili jedan svijet za sebe, bas su svoji.
mozda preceruju u toj posebnosti, ali mislim da to ne rade namjerno nego su prosto takvi, to su sto su. ja volim pomaknuto, i to mi je leglo prve sezone e vec druga... ne znam, previse mi je bilo ejmi i njenih slomova, skoro pa ejmi centricna sezona.
zadnja epizoda mozda i najbolja u seriji, kao komicna sa zaista nekim urnebesno-uvrnutim elementima a onda ti zavare samarcinu u vidu one vecere dje vidis kolko je shun ustvari pretuzan lik a ne jedna budaletina kojoj je samo do zajebancije.
mislim, bilo je naznaka svakako, takva je serija, takvi su likovi.
ali ja sam njega gledao uglavnom kao nekoga ko vadi seriju iz tog mrlog mraka, nekoga ko ce te nasmijat u svakom momentu pa i samom pojavom.
ovu epizodu posvecenu njemu shvatio sam kao njegov kraj plus onakva zavrsnica prethodne. mogu slobodno zavrsit seriju. likovi su, moze se rec zaokruzeni a ona prica o ejminoj suludoj psihodelicnoj potrazi za korijenima porodicnog ludila mi iskreno i nije nesto. lijepo je snimljeno, poseban neki stil, ali to je to.
na momente kao cirque du soleil na lsd-iju. uh.
ivane, hvala!